Jedan od najvećih trenera svih vremena Žoze Murinjo u karijeri je ostvario uspehe kakvima malo stručnjaka može da se diči, a za veliku većinu bili su vezani Srbi.
Murinjo je osvojio Ligu šampiona sa dva različita kluba, osam šampionskih titula sa četiri različite ekie, Kup UEFA, Ligu Evrope, Ligu Konferencija.
O Kupovima i drugim trofejima ne vredi ni pričati
I sada kada nije na vrhuncu u karijeri, ne može bez srpskih fudbalera.
Dušan Tadić i Filip Kostić sada su važni šrafovi u pokušaju da sa Fenerbahčeom osvoji titulu prvaka koju gigant čeka od 2014. godine. Njima se ove zime pridružio i Ognjen Mimović koji je stigao iz Crvene zvezde. Uz srpski trojac u ekipi ima i Hrvata Dominika Livakovića, kao i možda glavnog aduta bosanskog reprezentativca Edina Džeka.
A kada se pogleda unazad njegova karijera, neki od srpskih fudbalera bili su svojevrsni temelj veličine legendarnog Portugalca i njegovog puta ka panteonu trenerskih bogova.
Svoju drugu titulu prvaka Evrope osvojio je u kultnom pohodu sa ekipom Intera 2010 godine. Svi pamte majstorije Dijega Milito u velikom finalu, ali jedan od stuba te ekipe bio je Dejan Stanković. Iako je u finalu protiv Bajerna išao sa klupe, bio je jedan od najvažnijih aduta u tom periodu za Inter.
Stanković je za Murija kao trenera odigrao 81 utakmicu i postigao 10 golova uz 10 asistencija, a samo su četvorica igrača u tom periodu u dresu giganta iz Milana igrali više za Murinja.
Ipak, ako bi se tražio najznačajniji Srbin za Murinjovu karijeru, onda je to svakako Nemanja Matić.
Njih dvojica su se pratili kroz tri različita kluba i samo su još Rikarado Karvaljo i Maniš igrali pod Murinjom u tri različita tima. Matić je i po broju mečeva u karijeri peti fudbaler po broju mečeva za legendarnog Portugalca koji ga je trenirao u čak 209 duela u kojima je Matić postigao osam golova i imao 13 asistencija.
U Česiju su zajedno bili tri sezone tokom kojih je odigrao 90 mečeva, dok je u Mančester junajtedu za dve sezone igrao 69 puta. Najkonstantniji je po broju mečeva bio u jednoj sezoni u Romi u kojoj je na terenu bio čak 50 put ai to je bio poslednji put da su sarađivali.
Veza njih dvojice išla je i van terena. Nemanja Matić je preuzeo rukovođenje Jedinstvom u svom rodnom Ubu, a stadion je nazvao po Žozeu Murinju za kojeg je obećao da će ga prvom prilikom dovesti i u Srbiju.
Jedan od igrača koji je bio stub Murinjovog Čelsija i Srbin koji je posle Matića odigrao najviše mečeva bio je Branislav Ivanović. Nekadašnji kapiten Srbije je tokom tri sezone odigrao 115 mečeva u Čelsiju i postigao devet golova uz devet asistencija.
U Čelsiju je jednu sezonu uspešnu sezonu pod Murinjom odigrao Mateja Kežman koji je igrao 41 utakmicu pod legendarnim Portugalcem.
U Romi je uz Nemanju Matića priliku dobijao i Mile Svilar, doduše na samo 12 mečeva.
Pored pomentuih kultnih igrača, još nekoliko Srba koji mnogima ne bi pali napamet igrali su u nekom trenutku u Murinjovim timovima.
Ivan Dudić je odigrao jedan meč 2000. godine u dresu Benfike, Alen Stevanović je jedini meč u Interu u Seriji A odigao za vreme Murinjovog Mandata.
U priču su upala još dva Srbina koji su doduše igrali za druge selekcije.
Marko Arnautović koji je reprezentativac Austrije je igrao za inter pod Murinjom, dok je aktuleni fudbaler Crvene Zvezde Rade Krunić jednom obukao dres Fenerbahčea pod palicom Žozea Murinja.
Portugalac u četiri tima nikada nije imao Srbina. Kao trener Uniao Lirije, Porta, Totenhema i Real Madrida prošao je bez srpskih igrača.
Murinjo i Srbi, ima neka tajna veza.