Poznati harmonikaš je početkom godine stupio u brak sa doktorkom Kosanom Stišović, a sada je otkrio kako se snalaze u bračnim vodama.
Aca Sofronijević vredno radi i važi za jednog od najangažovanijih muzičara kod nas, ali iako mu je njegov povremeno težak, ljubav prema muzici ga ispunjava.
„Uvek ima nastupa. Uvek sam svirao mnogo dana godišnje, jer je mnogo teško ostati od prvog do poslednjeg i svirati 8, 9 i 10 sati, plus put. Treba naći meru da se malo i živi, da se negde otputuje. Mnogo puta bude naporno, zaista nije lak naš posao, ali ja ga volim.“
Posao muzičara često podrazumeva da odsustvo od kuće i nespavanje, ali se Aca tokom radne nedelje trudi da sve nadoknadi.
„To je deo mog života, kao i mi što smo porasli kad su naši roditelji morali da rade mnogo da bi nama sve obezbedili, tako i mi radimo da bismo našim porodicama sutra obezbedili i vratili. Nije to strašno kada se ljudi vole i poštuju. Stižem da spavam, nekad više, nekad manje. Meni je olakšavajuće to što preko nedelje legnem ranije. Pošto moja supruga rano ustaje i ide na posao, onda mi legnemo ranije u pola 10, 10. To kompenzujem sa nespavanjem preko vikenda. Moj pokretač za sve je ljubav, ne treba mi kafa. Popijem ja ponekad kafu, kad sednem sa suprugom ili kad ona uči, pa ja skuvam kafu njoj i sebi da joj pravim društvo.“
Aca nije želeo mnogo da govori o tome koliko je podigao cenu nastupa.
„U suštini treba da se prati tržište i koliko neko vredi. Uvek ima više ljudi koji traže muziku nego muzičara. Malo inflacija, svako ima pravo da za svoje vreme uzme određeni honorar. Mi smo uvek kompatibilni i prilagodimo se vremenu. Uvek se trudimo da ispoštujemo ljude i nađemo neki dogovor sa svima, nikada u tom smislu cena nije fiksna.“
Uprkos brojnim obavezama, oboje uspevaju da pronađu vremena za odmor, koje gledaju da maksimalno iskoriste.
„Ma kako ne. Mi stižemo sve, imamo neko naše vreme. Stižemo i da otputujemo da budemo sa njenom porodicom, mojom takođe. Ničeg nije previše. Sve po malo, kako zbog mog posla i zbog njenog učenja. Nekako sam miran u tom smislu da smo zadovoljni vremenom koji provodimo i uživamo u tome“, priča on za Blic i dodaje:
„Ne bi rekla „da“, da ne razume moj posao. Razume to što ja radim, ja jako poštujem to što ona radi. Podržavam je u tom njenom putu, koji nije nimalo lak, ona želi da bude specijalista oftalmologije. Nezadrživo srljamo u progres, što bi rekao Šojić.“