Novinar Slaviša Milanov jedan je od žrtava BIA, koja ga je ilegalno “stavila na mere” – ugradila mu u telefon softver za špijuniranje, sve je izvedeno protivzakonito uz asistenciju saobraćajne policije i policije, a slučaj je sitgao i do međunarodne organizacije “Amnesti intenrešenal”.

Bezbednosno-informativna agencija i MUP Srbije su se „ponovili“ i to novim špijunskim softverom koji koriste u špijuniranju i proganjanja političkih protivnika, aktivista, ali i novinara koji nisu po njihovoj volji. U pitanju je softver Novispy, koji se pominje u izveštaju „Amensti internešenal“ (Amnesty International) koja se bavi zaštitom ljudskih prava, gde se na brojnim primerima opisuje kako srpske tajne službe, ali i policija krše zakon i prisluškuju sve koji nisu po meri režima. Izveštaj je izazvao buru, a nekoliko međunarodnih organizacija zatražilo je da država Srbije prekine sa tom praksom. Zanimljivo je da se za postupanje BIA i MUP koristi termin „digitalna tamnica“.

Jedan od ljudi čije špijuniranje je bilo „neophodno za bezbednost države Srbije“ je nezavisni novinar iz Dimitrovgrada Slaviša Milanov, koji je za portal Nova.rs opisao kako je izgledala cela akcija koju su zajednički, u sprezi, izveli saobraćajna policija, policija i Bezbednosno-informativna agencija.

„Krenuo sam 21. novembra ka Pirotu po neku dokumentaciju, kada nas je na ulazu u grad zaustavila patrola saobraćajne policije. Pregledali su dokumenta, pregledali su automobil, a onda je usledio neobičan zahtev – da krenem sa njima u zgradu Policijske uprave, da bi uradio droga test. Taj zahtev mi je bio neobičan i već se tu probudila sumnja, ali sam pošao za njima, iako znam da obično saobraćajci imaju kod sebe i alkotestere i droga testere, pa i kada nemaju donosi im druga patrola. Rekli su mi da će to trajati ukupno dvadesetak minuta, do pola sata, „dok kolege ne obave test“, opisuje Slaviša Milanov.

Policajci i novinar su se odvezli do zgrade Policijske uprave u Pirotu, umesto u saobraćajnu policiju. Tamo je Slaviši rečeno da ostavi mobilni telefon na portirnici i dao svoje podatke.

„Bilo mi je i to sumnjivo, šta ću ja tamo ako treba samo da mi urade droga test? Nije mi bilo jasno ni zašto moram da ostavim mobilni telefon, ali pošto ne idem često u policiju, nisam pravio problem oko toga, mislio sam da je to uobičajena procedura. Dok smo čekali dolazak policajaca sa droga testerom, počeo sam da sve više sumnjam. Na kraju su došli, testirali su me i rezultat je bio negativan, ali su oni i dalje otezali sa mojim puštanjem. U jednom trenutku sam čuo policajca kako sa nekim priča telefonom: ‘Ne mogu više da ga zadržavam, negativan je’ i tada sam počeo već ozbiljno da sumnjam da nešto ne štima, da se nešto čudno dešava“, objašnjava Milanov.

Novinar je pitao policajce zašto ga još drže i zašto ne može da ide, na šta su oni odgovorili da čekaju šefa. Potom su ga ručno pretresli, pregledali džepove, a tada su se pojavila dvojica ljudi u civilu, koji su se predstavili kao policajci, mada nisu pokazali službene legitimacije, tako da Slaviša ne zna da li su u pitanju službenici MUP ili službenici BIA.

„Rekli su mi da moraju da obave razgovor sa mnom u svojstvu građanina. Postavljali su mi razna pitanja, uglavnom vezana za moj posao, tipa: ‘Pa kako ide, šta radite, pa kako se finansirate’. Znam da kao građanina mogu da me ispituju do četiri sata, a da posle dva sata moraju da mi saopšte razlog na koje okolnosti me ispituju, što su oni i uradili. U pitanju je bio neki izmišljen razlog, neki ilegalni prelazak granice dvojice bugarskih državljana, tako nešto. Rekao sam im da mogu jednostavno da pogledaju snimke kamera za video-nadzor sa tog graničnog prelaza, koji je pokriven sa nekoliko kamera, ali su oni rekli da ne mogu, da je „sistem nešto zabagovao““, prepričava svoj doživljaj u policij novinar Slaviša Milanov.

Na kraju su policajci još jednom pregledali autombil, a potom su novinaru vratili mobilni telefon i pustili ga. Ali, kada je pogledao mobilni aparat, Slaviša Milanov je shvatio da su mu sumnje bile opravdane i da je cela predstava koju su mu policajci priredili bila zapravo paravan.

„Video sam da mi je isključen vaj-faj (wifi) i internet razmena podataka, što mi je inače uvek uključeno. To je značilo da je neko nešto petljao sa mojim telefonom u vremenu kada je bio predat policiji. Posle sam saznao da se vaj-faj i razmena internet podataka isključuje automatski kada se izvadi pa vrati SIM kartica i da su oni koji su mi dirali telefon, jednostavno, zaboravili da te funkcije ponovo aktiviraju“, objašnjava novinar.

Slaviša je pozvao NUNS i neke nevladine organizacije i obavestio ih o događaju, a proverom preko aplikacije stay free ustanovio je da njegovim mobilnim telefonom jeste mainipulisano dok je on bio u policiji.

„Nisam hteo da promenim aparat, samo sam pobrisao i instalirao programe posle nekoliko dana. Ovo što se meni dogodilo samo pokazuje razmere zloupotrebe državnih institucija, policije i BIA. Pogotoo što se sve dešava u multietničkoj sredini gde inače nema nikakvih međunacionalnih problema. Preko raznih organizacija smo uputili prijave i Sektoru unutrašnje kontrole MUP Srbije i Tužilaštvu sa visokotehološki kriminal. Iz SUK sam čak dobio i odgovor, da je ispoštovana procedura, u vezi mog saslušanja u svojstvu građanina, ali u tom odgovoru iz SUK nijednom nisu pomenuli ni telefon ni prisluškivanje, a to je ono što mene zanima. Od VTK do sada nisam dobio nikakav odgovor“, objašnjava Slaviša Milanov.

Foto: Shutterstock, Promo

Motiv prislušikvanja izveštavanje o aferama

Slaviša Milanov je novinar dvojezičnog portala „Far„, koji objavljuje vesti na srpskom i bugarskom, ali je problem što objavljuje vesti koje nisu po volji lokalnih političkih moćnika.

„Mi smo objavili informaciju da je Dimitrovgrad, jedna od najsiromašnijih opština u Srbiji, kupila „audi“ za svoje potrebe i to polovni. Informisali smo javnost i o mnogim sumnjivim poslovima vezanim za javne radove i nismo po volji lokalnih političih moćnika. Izloženi smo pritiscima, pretnjama, finansijskom iscrpljivanju, samo zato što savesno radimo svoj posao. Sada je lestvica pritiska pomerena još više, pa su se ovi sa lokala verovatno žalili svojim pokroviteljima koji su poslali BIA da me prisluškuje“, zaključuje Slaviša MIlanov.

Radar o izveštaju Amnesti internešenala

Nalazi otkrivaju sveprisutnu i rutinsku upotrebu invazivnog špijunskog softvera, uključujući i Pegasus špijunski softver kompanije NSO Group, zajedno sa novim domaćim sistemom špijunskog softvera NoviSpy za Android uređaje, koji je prvi put otkriven u ovom izveštaju. Konstatuju i široko rasprostranjenu zloupotrebu mobilnog forenzičkog alata UFED kompanije Cellebrite usmerenu protiv aktivista za zaštitu životne sredine i vođa protesta u Srbiji, piše Radar.

BIA i srpska policija su, kako navode, koristile NoviSpy i mobilne forenzičke alate kompanije Cellebrite kako bi targetirale nezavisne aktiviste iz think-tank organizacija, mirne demonstrante i nezavisne novinare.

„Vlasti u Srbiji koriste ove alate sistematski protiv mirnih demonstranata koji su već prečesto zbog svog aktivizma podvrgnuti neopravdanoj kriminalizaciji. Ova nezakonita praksa digitalnog nadzora i prikupljanja podataka usmerena protiv civilnog društva krši ljudsko pravo na privatnost i zaštitu ličnih podataka, i duboko utiču na druga prava i slobode, uključujući pravo na slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja“, navodi se.

MUP tvrdi da je izveštaj netačan

Ovim povodom oglasilo se i Ministarstvo unutrašnjih poslova koje nije demantovalo da koriste ove uređaje i učestvuje u ovakvim radnjama, već su samo podvukli da su nalazi Amnesti Internešnala netačni.

„U vezi sa izveštajem Amnesty International koji se odnosi na korišćenje forenzičkog alata, Ministarstvo unutrašnjih poslova obaveštava javnost da se u okviru Nacionalnog centra za kriminalističku forenziku, Uprave za tehniku, MUP Republike Srbije forenzički alat koristi isključivo u skladu sa Zakonikom o krivičnom postupku Republike Srbije. Takođe, napominjemo da se na isti način forenzički alat koristi i u drugim policijama sveta, te da su navodi u izveštaju Amnesty International apsolutno netačni“, naveli su.

Oglasila se i BIA

U svom saopštenju od svega dva pasusa, koje je objavilo Raskiravanje, BIA navodi da sadržaj Amenstijevog izveštaja ukazuje da je reč o „trivijalnom senzacionalizmu”, te da se „svrha Amnesti Internešnala ogleda u radu za interese pojedinih agencija i grupa za pritisak”.

U samom saopštenju ova agencija nije pomenula reč demanti niti je rekla da ove tvrdnje nisu tačne.

„Bezbednosno-informativna agencija radi isključivo u skladu sa zakonima Republike Srbije i stoga nismo u stanju čak ni da komentarišemo besmislene navode iz njihovog teksta”.