Vučić je na samom početku govorio o jučerašnjim susretom sa francuskim predsednikom Emanuelom Makronom.
.ice-box { –ice-box-color: #c00; }
– Nemojte gledati stvari kroz Evropski parlament. Čak i tamo imate ljude koji drugačije sagledavaju stvari. A što se Evropske komisije tiče, imao sam vrlo dobar razgovor sa Ursulom fon der Lajen, što se Evropskog saveta tiče, odličan razgovor sa Antoniom Koštom. Nisam tu imao nekakve probleme. Što se Pariza tiče, imao sam izuzetno važne razgovore sa predsednikom Makronom. Naša bilateralna saradnja napreduje u svakom pogledu, pre svega one ekonomske, trgovinske razmene koja raste, do vojnotehničke saradnje, svih drugih oblika saradnje, pre svega dovođenje francuskih investitora u našu zemlju i njihov dobar posao – kazao je Vučić.
O podršci stranih lidera
Vučić je naglasio da u najskorije moguće vreme planira da se sastane sa američkim predsednikom Donaldom Trampom, kao i sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom.
Ujedno je zahvalio mađarskom premijeru Viktoru Orbanu i premijeru Slovačke Robertu Ficu, na snažnoj podršci.
– Beskrajno sam zahvalan na bratskoj podršci premijeru Ficu i premijeru Orbanu. Ono što su oni rekli, to se ne govori svaki dan i tu se vidi potpuno, iskreno, bezgranično poverenje, podrška i prijateljstvo, i nadam se da ću nekada moći da im uzvratim na način na koji su oni pružili meni podršku. Ali su oni pružili podršku, kada kažem meni, sebično je to i pomalo arogantno rečeno. Pružili su podršku Srbiji, pružili su podršku prosperitetnoj, ali pre svega slobodnoj i slobodarskoj Srbiji, nezavisnoj Srbiji. I to je Srbija na koju oni računaju, i to je Srbija kakvu žele da vide. Ja hoću da verujem da takvu Srbiju žele da vide i građani naše zemlje. Ali im beskrajno hvala na tome.
O skupu u Beogradu
Vučić ističe da je nevažno koliko će ljudi doći na narodni skup, bitna je poruka koja će biti poslata tog dana.
– Da li će tu biti nekoliko stotina ili nekoliko hiljada ljudi, svejedno. Ja njih beskrajno volim, ali ja moram da poštujem i da se obraćam i onim drugima koji neće biti na tom skupu ili koji ne glasaju, ne podržavaju, ili se čak nalaze na drugoj političkoj strani. Ja mislim da je taj skup od izuzetne važnosti, jer će taj skup determinisati dobrim delom političku scenu u narednom periodu, ali mnogo više život građana Srbije. Usudio bih se da kažem i do 2031. nadam se do 2035. To nije moja želja da ja budem neko u vlasti ili ne znam šta, pošto predsednik da budem duže od 2027. ne mogu, po ustavu Republike, ali verujem da će ti mudri, pametni ljudi koji su ušli u pokret i koji će tek da uđu, jer je pokret u osnivanju i tek će biti osnovan 28. i oni biti ti koji će donositi ključne odluke o tome kako Srbija želi dalje. Mi smo napravili neki plan, sećate se, Srbija 2025. Pa smo imali plan do 2027. Sad je potrebno da se pravi plan do 2035. Da to bude i akcioni plan, da to ne budu samo prazne i lepe reči, već da se zna tačno šta je to što očekujemo, šta je to što radimo, kako ćemo da dobijemo platu do tog perioda preko 2.000 evra, kako će penzije da nam budu preko 1.000 evra prosečne, a da vidimo koji su to metodi delovanja, tehnike, šta je to što činimo, čime privlačimo nove investitore, šta je to što još moramo da uradimo u Srbiji. Dakle, jedan ozbiljan zadatak – kazao je Vučić, pa dodao:
“Srbija danas ima najviše plate i penzije”
– Posle svega ovoga kroz šta smo prošli u prethodnih pet meseci, ljudi se sve više okreću ovom racionalnom, pametnom delu političkog diskursa koji mora da pronalazi rešenja za budućnost. Prvo da nas izvuče iz ove krize koja nam je nametnuta delimično spolja, delimično iznutra, neodgovornim potezima pojedinaca i političara, ali da konačno to uradimo. I želim ljudima da kažem, posebno se obraćam ženama koje su iznele najvećim delom sve ono kroz šta smo prolazili u prethodnom periodu, dakle, na svojim plećima, na svojim leđima, jer su uvek na izuzetno razuman način shvatale šta se zbiva oko nas. Da vas podsetim, kada smo imali 2014. donošenje odluke o smanjenju plata i penzija, bilo je veoma teško. Gotovo nikome niste mogli da objasnite to, jer ljude baš briga što bi oni morali da znaju šta se dešava u državnoj kasi, u kakvom im je stanju država, u lošem je stanju bilo. Ja sam tada rekao otvoreno ljudima, moraćemo da smanjimo deo penzija da biste mogli da imate mnogo veće plate i penzije. Malo ko je verovao, danas ljudi veruju jer vide da se to dogodilo. Danas Srbija ima najviše plate i najviše penzije u svojoj istoriji, je li to dovoljno? Ne, nije nikada, ali vide ljudi da smo uspeli. Vide ljudi da smo uspeli da budemo jedna od najbržih rastućih ekonomija Evrope. Imali smo kovid, ljudi su govorili, pogledajte kako Italija prolazi, mi ćemo proći sto puta gore i tako dalje. A onda smo imali više vakcina, veću podršku koju smo obezbedili spolja, od respiratora do svega drugog, nego bilo koja druga zemlja. Bili smo uspešniji od gotovo svih.
O višemesečnim protestima
– Uspeli smo sve to, uvek su postojale sumnje, ali smo donosili odluke najmudrije, najpametnije, koje nisu morale ljudima u datom trenutku tako da izgledaju. I kada sve to pogledate, kada sve to razumete, ja samo hoću ljudima da kažem da smo u prethodnih 4 ili 5 meseci, sa izuzetkom jedne moje velike strateške, ajde da je nazovem taktičkom greškom, ne strateškom, taktičkom greškom, i na kraju nisam nesrećan zbog nje. Reći ću vam šta je. Naime, kada neko provodi obojenu revoluciju, ono što predstavlja pogodno tlo za obojenu revoluciju, i to sam učio od kineskih prijatelja, jeste nesuprotstavljanje. Kada im ostavite prazno igralište, prazan teren, sabijete sebe u peterac, ne suprotstavljate se nigde, onda se oni osećaju apsolutno dominantni i onda vidite svu njihovu surovost, bahatost, nerazumnost, tada se ti ljudi obračunavaju sa političkim protivnicima, tada progone ljude, tada bi da tuku ljude, tada bi da ubiju ljude, tada bi da rade šta god hoće.
Vučić navodi da kako vreme odmiče, “zahtevi se proširuju”.
– Jer tada misle da su dovoljno moćni, posebno u čoporu. I to je bio jedan ozbiljan problem jer ja mislim da sam pogrešio, meni je već u decembru sve bilo jasno. Trebalo je mnogo ranije da krenemo u jasnije suprotstavljanje, pre svega političko. Mi smo glumili kao da stvarno postoje neki zahtevi. Oni su nas lagali sve vreme, a mi smo ili verovali ili se neki od nas pravili da im verujemo. Dakle, nitko ne priča o zahtevima, nitko ne interesuje zahtevi da se ne lažemo. I sada, kako moć obojene revolucije pada, kako moć blokadera i popularnost blokadera pada, to su zahtevi sve širi, veći, dakle, obrnuto, proporcionalno njihovoj popularnosti, zahtevi se proširuju i postaju sve brojniji i brojniji iz dana u dan. I više niko ne zna šta traži. Ja pojma nemam šta im je peti zahtev.